
Tranzicija mladih sa invaliditetom: put ka ravnopravnosti
NVU EU Harmonija ukazuje da je proces inkluzije mladih osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori, posebno u tranziciji iz obrazovnog sistema ka tržištu rada, i dalje opterećen brojnim strukturnim, institucionalnim i društvenim barijerama. Iako postoji normativni i institucionalni okvir koji uređuje ovu oblast, njegova primjena u praksi još uvijek ne daje dovoljno vidljive rezultate. Savremeni pristup ljudskim pravima, potvrđen kroz Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, naglašava obavezu država da obezbijede ravnopravan pristup obrazovanju, pravdi i zapošljavanju. Ipak, u praksi i dalje postoji raskorak između formalno zagarantovanih prava i njihove stvarne dostupnosti, što se posebno odražava na mlade osobe sa invaliditetom koje izlaze iz obrazovnog sistema. Analize pokazuju da se osobe sa invaliditetom i dalje suočavaju sa višeslojnim izazovima, uključujući nedovoljnu pristupačnost obrazovanja, nedostatak adekvatne pripreme za zapošljavanje, kao i ograničene resurse i prilagođene programe podrške. Dodatno, problem nedovoljne informisanosti o postojećim pravima i mehanizmima podrške doprinosi tome da značajan broj osoba sa invaliditetom ne ostvaruje u potpunosti svoja zakonom zagarantovana prava. Zakonodavni okvir u Crnoj Gori, uključujući Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, kao i institucionalni mehanizmi kroz Zavod za zapošljavanje i Fond za profesionalnu rehabilitaciju, predstavljaju važnu osnovu za unapređenje položaja osoba sa invaliditetom. Ipak, dosadašnja praksa pokazuje da su efekti ovih mjera i dalje ograničeni, posebno kada je riječ o sistemskoj tranziciji mladih iz obrazovanja u svijet rada. Zbog svega navedenog, NVU EU Harmonija smatra da je neophodno dalje unapređenje sistema kroz jačanje povezanosti obrazovanja i zapošljavanja, razvoj individualizovanih i proaktivnih mjera podrške, unapređenje pristupačnosti sistema, kao i dosljednu implementaciju postojećih zakonskih rješenja u praksi. Poseban akcenat treba staviti na omogućavanje samostalnog života, veću dostupnost lokalnih servisa i jačanje mogućnosti izbora i uključivanja samih osoba sa invaliditetom.








